Objavljeno: 04.01.2026
Dolina izvora
Piše: Nikola Klobučarić
Gdje će voda, nego u dolinu.
Ova priča počinje davne 1974. godine
Prije pedesetak godina, moj tata Stjepan i sestra Nataša krenuli su u potragu za komadićem zemlje na kojem bi sagradili skromnu vikendicu, mjesto za bijeg od grada i svakodnevice. Put ih je, gotovo slučajno, doveo u mirni Dragonožec. Na jednom od pitomih brežuljaka tata je pronašao vinograd gdje je nekoliko godina kasnije sagradio i vikendicu – ali ono što ga je istinski osvojilo i zadržalo bio je izvor vode u podnožju vinograda. Na mjestu gdje se danas prostire jezero, tada se nalazilo jednostavno pojilište koje su mještani koristili za stoku. No tata je odmah osjetio da to mjesto skriva puno više od obične lokve. Voda je izvirala stalno, tiho i pouzdano, ne mareći za godišnja doba. Stara poslovica kaže: Možeš preseliti grad, ali ne i izvor. Taj izvor nije bio samo voda – bio je obećanje. Nažalost, tata i sestra danas više nisu s nama, ali njihova priča nije nestala. Ona i dalje živi – u nama, u zemlji koju su zavoljeli i u vodi koja i danas neumorno izvire.
Izvor nikada nije presušio, ni ljeti ni zimi, ali kao i svako divlje mjesto, zahtijevao je brigu. Korov, šipražje, naplavljene grane i blato bili su stalni izazov. A gdje ima sunca i vode, ima i života – pa su tu naravno i bile i neizbježne žabe, daždevnjaci, zmije, razne vodene i kopnene životinjice. Kao dijete, obožavao sam provoditi vrijeme uz potok. Gradili smo jezerca od blata, trčali bosi, istraživali svaki zavoj i skrivenu lokvu. Majka Marija, naravno, nije dijelila moje oduševljenje kad bih se kući vratio prljav od glave do pete, ponekad s pijavicom zalijepljenom za nogu. Prije dolaska vodovoda, izvor nam je bio glavni izvor vode. Tata je postavio spremnik i pumpu, a ta se voda koristila i za izgradnju vikendice – kuće koja je danas naš dom.
Od blata do zlata
Prije petnaestak godina rodila se ideja o malom jezeru, isprva zamišljenom kao ribnjak. No bez kamena i betona voda se brzo mutila i postajala neprivlačna. Prekretnica se dogodila sasvim slučajno, kada je na lokaciju došao hidrogeolog Božidar Grđan – čovjek koji je imao znanje, iskustvo i viziju kako pravilno kaptirati izvore i usmjeriti ih prirodi i ljudima na korist.
Godine 2010. započeli su prvi ozbiljni radovi. Formirano je jezero, a nekoliko lepezastih izvora objedinjeno je u jedan glavni – okrugli izvor koji i danas savršeno funkcionira. S vremenom smo jezero uredili kamenom, a ono je spontano postalo omiljeno lokalno kupalište. Ljeti bi se cijela ulica ispunila smijehom, ručnicima i kupačima koji su dolazili uživati u bistroj vodi jezera Dragonvoda.
Ista ona voda koja je prije pola stoljeća privukla moju obitelj, i danas je glavni magnet koji okuplja ljude. Voda povezuje. Tako smo, kroz godine, stvorili svoju malu rivijeru u Donjem Dragonošcu. Našu plažu. Naš Dragonpark.